UVOD redukcionisti?ke (mentalna stanja postoje, ali su

UVOD

Tematika
koju ?u obraditi u ovom eseju jest problem uma i tijela, odnosno korelacija tih
dviju supstancija. Mnogi filozofi bavili su se pitanjem odnosa uma i tijela. Zanimalo
ih je jesu li to dvije razli?ite stvari ili pak jedna ovisi o drugoj te je li
osoba isto što i svoje tijelo ili je ve? nešto više od toga. Jedan od
najpoznatijih filozofa koji se bavio problemom odnosa uma i tijela bio je Rene
Descartes koji je zastupao dualizam. U daljnjem tekstu, objasnit ?u tu
filozofsku poziciju, a uz nju ?u predstaviti i fizikalizam. Kroz primjere tih
dvaju stajališta prikazat ?u što oni zagovaraju. U ovom eseju zastupat ?u
dualizam te izjasniti zašto smatram da fizikalizam sam po sebi nije održiva
filozofska pozicija.

 

 

FIZIKALIZAM

Filozofske pozicije uma možemo podijeliti u tri skupine: 1) eliminativisti?ke (mentalna
stanja ne postoje), 2) redukcionisti?ke (mentalna stanja postoje, ali su
svodiva na fizi?ka) i              3) dualizam
(mentalna stanje postoje i nisu svodiva ni na što drugo). Fizikalizam je
filozofska pozicija prema kojoj postoje samo entiteti koje priznaje suvremena
fizika. Fizikalisti smatraju da je sve što postoji u biti materijalne prirode, tj.
svodivo je na fizi?ko, zato se fizikalizam naziva još i materijalizam. Tvrde da
mentalna stanja postoje, ali zapravo su samo jedna vrsta fizi?kih i zbog toga
je fizikalizam redukcionisti?ka pozicija.1 Zbog postojanja mentalnih
stanja kod organizama, odnosno subjetkivnih doživljaja koji su zasebni za
svakog pojedinca i zbog toga što druga osoba nikad ne može doživjeti niti znati
ne?iji subjektivni doživljaj, javila se rasprava u filozofiji u podru?ju uma i
tijela. Mnogo puta uo?imo nešto, npr. ljepotu neba ili mora ili neki detalj
koji nam je upao u oko, i kažemo to drugoj osobi. No, trebali bismo se zapitati
kako ta druga osoba gleda na to, je li za nju pojam lijepog, u ovom primjeru, nebo
ili možda more, isto kao i nama? Iako gledamo u isto, nikada ne?emo mo?i spoznati
ne?iji subjektivni doživljaj. Poznati filozof Thomas Nagel dao je ?vrst
argument kojim je fizikalizam doveden u pitanje. “Nagel smatra da je
fizikalizam neodrživ upravo iz razloga što mentalnim stanjima ne pridaje
subjektivno iskustvo. Svoju teoriju objašnjava primjerom kojeg je nazvao „Kako
je to biti šišmiš? Šišmiš živi u istom svijetu u kojem i mi živimo, ali, on ga
vidi na potpuno razli?it na?in.”2 Poznato nam je da se šišmiš
se orijentira u prostoru tako da ispušta zvukove visoke frekvencije koji se potom
odbijaju od predmeta u prostoru, i kada ?uje zvukove koji su se odbili tako zna
gdje se što nalazi. Dakle, dio je istog svijeta kao i ljudi, ali ga doživljava
u potpunosti na druga?iji na?in. ?ak i kada bismo prou?ili njegovu cjelokupnu
neurologiju i anatomiju, opet ne bismo mogli uvidjeti kako je to zapravo biti
šišmiš te spoznati doživljaje na na?in na koji ih on spoznaje. Op?enito ovaj
argument nije primjenjiv samo na šišmišima. “Možemo se pitati kako je to biti
osoba koja sjedi do nas, kako ona razmišlja i gleda na svijet u kojem živimo. ?ak
i onda kada bi to bilo mogu?e, da možemo spoznati ne?iji subjektivni doživljaj,
Nagel kaže da tada mi više ne bismo bili mi. Prema tome, tu leži bit njegovog
argumenta.”3
Mentalna stanja su subjektivni doživljaji koje imamo kao pojedinci i prema tome
smatram da fizikalizam ne može biti dovoljno to?na teorija jer ne dovodi u
pitanje ono subjektivno i individualno. Kao najbanalniji primjer subjektivnog
doživljaja možemo uzeti crvenu boju. Osoba koja nema problema s doživljajem i
registriranjem boja ima mentalnu sliku crvene boje, dok s druge strane
daltonist nema. Nikako ne možemo znati kako ta osoba vidi crvenu boju. To
dokazuje da fizi?ko i mentalno nisu jedna stvar, ve? dvije razli?ite, odvojive
supstancije. Bit mentalnog je u subjektivnom poimanju stvari dok fizi?ko
ozna?ava sve ono što je materijalno. Iako fizikalist ne isklju?uje mogu?nost
dualizma, on smatra da je dualizam logi?ki mogu?, ali da je neistinit.

 

DUALIZAM

Dualizam
predstavlja antiredukcionisti?ku poziciju u filozofiji uma. Isti?e da mentalna
stanja nisu samo jedna vrsta nekih drugih stanja, ve? da postoje kao nešto razli?ito
od i druk?ije od bilo koje druge vrste stvari u univerzumu.4 Rene Descartes smatrao je
da smo sastavljeni od dvije komponente, uma i tijela. Osnovna karakteristika
uma je mišljenje, a tijela protežnost. Tu razliku izme?u uma i tijela nazvao je
realnom distinkcijom. Prema njemu duhovna supstancija može misliti i nije
protežna, a tjelesna supstancija je protežna i ne može misliti.5 Descartes se oslanjao na intuiciju
i na to da ako ako materija ne može biti svjesna sebe onda ne može biti materijalno
bi?e. Najjednostavniji
argument kojim je Descartes podupirao tezu o razli?itoj prirodi uma i tijela
zasniva se na intuiciji da materija ne može misliti. Iz te je intuicije onda
izveo zaklju?ak da on, budu?i da može misliti, ne može biti materijalno bi?e.6  Poznati argument kojim
dokazuje tezu realne distinkcije izložio je u VI. Meditaciji:  Ako možemo jasno i odjelito zamisliti da A
postoji bez B i da B postoji bez A, onda je mogu?e da A i B postoje odvojeno. Ako
je mogu?e da A i B postoje odvojeno, onda A i B ne mogu biti isto. Možemo jasno
i odjelito zamisliti da mentalno i fizi?ko postoje odvojeno. Prema tome, mentalno
i fizi?ko ne mogu biti isto.7

 

 

ZAKLJU?AK

Na temelju iznesenih
argumenta zaklju?ujem da su um i tijelo dvije razli?ite
supstancije. Tako?er smatram da fizikalizam nije održiv upravo zbog ?injenice
da ne objašnjava subjektivni doživljaj osobe, a upravo doživljaj predstavlja
ono mentalno.

1 Ber?i? 2012 ,str. 270-273.

2 Ber?i? 2012 ,str. 276.

3 Ber?i? 2012, str. 277.

4 Ber?i? 2012, str. 282.

5 Ber?i?
2012, str. 283.

6 Ber?i?
2012, str. 284.

7 Ber?i? 2012, str.286.